Intervju sa Jurom Šabanom - Stanićem

Profesor Jure Šaban - Stanić predstavio se Perastu kao voditelj ženske klape "Favola" iz Omiša i muške klape "Elektroprijenos" iz Splita. "Favola" je prošle godine odlukom stručnog žirija  proglašena najboljom ženskom klapom, dok je "Elektroprijenos" ove godine dobio najviše glasova publike. Profesor Stanić učestvovao je na Okruglom stolu Festivala i dao niz korisnih sugestija koje mogu pomoći organizatoru da unaprijedi ovu manifestaciju. Ljubazno se odazvao pozivu urednika portala Antuna Viha i dao intervju čiji tekst prenosimo.

1. Za početak Vas molim da nam kažete nešto o svojoj muzičkoj karijeri, posebno o Vašim aktivnostima koje se odnose na klapsko pjevanje. Vaše mjesto boravka je Omiš, koji se zahvaljujući Festivalu dalmatinskih klapa smatra središtem ove vrste muzike. Da li je ova okolnost opredijelila Vašu posvećenost klapskoj muzici?

Završio sam glazbenu školu u Omišu i nastavio školovanje na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje sam i diplomirao 2003.godine. Završio sam studij klarineta u klasi prof.Željka Milića. Tijekom studija dobio sam Rektorovu i Dekanovu nagradu kao najbolji student na Akademiji. Moja veza s klapama aktivno počinje 1998.kada sam sudjelovao u radu klape „Puntari“pod vodstvom prof. Terezije Kusanović. Rad u toj klapi, iako svega godinu dana za mene je bio izvorište važnih podataka u načinu rada s klapama,izboru repertoara, psihologiji klape, usavršavanju pjevanja. Jednom riječju prelomnica u mome glazbenom putu vezanom za klape. Od 2000. definitivno vodim klape, poglavito ženske u čemu imam najviše uspjeha, a mogu reći da su i danas ženske klape i žensko pjevanje moj primarni interes u klapskom svijetu. Vodio sam ženske klape „Omišanke“, “Smilje“, “Gričanke“, “Ardura“, “Favola“, “Putalj“, a stručni sam suradnik klape „Neverin“. Od muških klapa vodio sam „Omiš“ i „Elektroprijenos“. Također sam osnivač i voditelj Gradskog komornog zbora „Slavac“ u Omišu od 2003. godine. Osobito sam ponosan na čast koju mi je ukazao Festival klapa u Omišu gdje sam izabran za člana Stručnog ocjenivačkog povjerenstva od 2004. do danas, a i član sam Umjetničkog vijeća istog Festivala. Ove godine sam izabran za predsjednika ocjenjivačkog povjerenstva Festivala klapa Istre i Kvarnera u Buzetu.

2.  Od nekadašnjeg spontanog pučkog pjevanja, podoknica i konoba, klape stižu do raskošnih pozornica, festivala i TV ekrana. Širi se spektar njihovog muzičkog izražavanja, a sve su prisutnije i u pop muzici. Kakav je Vaš stav prema savremenom klapskom pjevanju, da li je prisutna neka jasno definisana razvojna strategija ili su događaji uslovljeni kratkoročnim komercijalnim efektima?

Nije definirana nikakva jasna strategija, a to nećemo ni očekivati u bližoj budućnosti. Klapa kao integralna glazbeno-sociološka tvorevina ima svoj dugi put razvoja i transformacije usko vezan za društvena kretanja, interes publike, novčanu zaradu, a sve to zapravo svjedoči o tome da je klapa itekako živa folklorna pojava, povijesno obilježena, ali i ovovremeno uprisustvujena kao živi spomenik jedne regije i jednog naroda. Zato nisam isključiv prema promjenama koje se očigledno događaju, ja to nastojim gledati šire, neutralnije, uvjeren da će izvorna dalmatinska pjesma opstati unatoč svim dekoracijama i suvremenim nastojanjima. Baština je svevremena i klapska pjesma ne ide u ropotarnicu povijesti. Dolaze nove klape, “svježa krv“obnavlja staro klapsko ruho, a od svake će promjene na kraju ostati samo najbolji dio.

3. Postali ste redovni gost Međunarodnog festivala klapa u Perastu, a Vaše znanje i iskustvo sigurno može pomoći organizatoru da ovu priredbu unaprijedi. Gdje se po Vašem mišljenju nalazi prostor za poboljšanje kvaliteta i dalji razvoj Festivala?

O toj temi sam široko izlagao ovog ljeta u Perastu i zaista je puno komponenti koje bi trebalo aktivirati i unaprijediti da Festival ode korak naprijed i u tome ustraje. Temeljno je probuditi interes za klapsko pjevanje kroz nastavu glazbe u općeobrazovnim osnovnim i srednjim školama Boke i čitave Crne Gore, opskrbiti se literaturom i dobrim audio-materijalima, te kroz dječje  i srednjoškolske klape odgajati pjevače u generacijama. To je početak, ideja i jezgra, nadogradnja je slojevita.

4. Festivalu nedostaju kompozicije koje tematikom i sadržajem pripadaju Boki. Organizator je ove godine ustanovio novčanu nagradu za takve nove pjesme. Da li postoji još neki način da se popuni ova praznina?

Mislim da je natječaj i izdašna novčana nagrada dovoljan motiv i način da se domaće snage uhvate posla i skladaju na temelju Boke. To je izvrsna ideja i može poslužiti kao dobar primjer pravilnog razvoja Festivala.

5.  Klape iz Boke sve manje su prisutne na Festivalu, a smatra se da klapska muzika u ovom kraju prolazi kroz krizni period. Kako po Vašem mišljenju Festival može pomoći razvoju domaće klapske muzike?

Na način kako sam naveo u odgovoru na treće pitanje, ali i organizacijom seminara za profesore glazbene kulture i ostale zainteresirane za rad s klapama. Pomoć u tome zasigurno može biti i glazbena škola u Kotoru, čiji kadar ako ima interes i želje može pomoći razvoju klapske glazbe u Boki. Važno je i da Festival u Perastu sebi osigura poziciju osnovne i najvažnije institucije za klape u Crnoj Gori, kao što čini Festival u Omišu. Festival može okupljati stručni kadar i pomagati im strateški, a sami profesori na razini svojih sredina moraju formirati klape i dovesti ih na natjecanje.

6.  Kakav utisak na Vas ostavlja boravak u Perastu i da li pobuđuje u Vama stvaralački podsticaj?

Nisam osobit stvaraoc, više volim interpretaciju i aranžiranje za klape. Boravak u Perastu mi je izvrstan odmor u najljepšem zaljevu na Mediteranu. U Perastu sam doma, kao u Dalmaciji, ljudi i priroda su kao moji domaći. Ljepota Kotora i Perasta me zaista opetovano ostavlja bez daha, arhitektura, priroda, okruženje, sve je to Mediteran koji nosim u genima od rođenja, ponosan što živim na obali koju smo čini mi se doista posudili od bogova.